GUSTAV

Gustav Primožek se čitavog života češljao udesno. Onda se oženio, pa je odlučio češljati se na lijevu stranu. Između frizure udesno i ulijevo nije bilo velike razlike, njegova supruga Ludmila to čak nije ni primjetila, ali je Gustavu detalj na sopstvenoj glavi bio od posebne važnosti. Naime, ovim naoko nebitnim činom, on je sebi svako jutro pred ogledalom davao do znanja da više nije samac i da se mora posvetiti porodičnom životu.

Inače, kad već pričamo o navikama Gustava Primožeka, valjalo bi istaknuti da se ovaj čovjek ničim posebnim nije isticao. Štaviše, bio je neprimjetan. Toliko neprimjetan, da su ga mnogi primjetili tek kad je oženio Ludmilu Bogumilovu, pitajući se malodušno šta je to Ludmila vidjela na njemu i kako ga je uopšte primjetila u masi boljih i poželjnijih neženja. Ovdje se svakako mora dodati da je Ludmila Bogumilova bila izrazito lijepa i primamljiva mlada žena. Osim bujnih grudi, uskog struka i bokova koji su se cimali tako skladno da se moglo pomisliti da se i sama Zemlja prilogođava njenom hodu, Ludmila je bila i uspješna diplomirana pravnica, sa zvanjem fitnes-gurua, za čije su se časove gospođe sa urednim trajnama otimale i morale registrovati nekoliko mjeseci unaprijed. Takva je bila Ludmila Bogumilova, grom iz vedra neba, božanstvo koje su bogovi kreirali za svoj ćeif! Povrh toga, bila je mlađa za čitavu deceniju od Gustava...

Pa šta je onda Ludmila tražila sa našim Gustavom? Šta je Ludmilu nagnalo da se zove Primožekom? To nikom nije bilo jasno, pa ni samom Gustavu. Jer, kao što rekosmo, Gustav je bio sušta suprotnost Ludmili. Ruku na srce, ne možemo tvrditi da je Gustav bio ružan ili nezgrapan čovjek. Ne. Ako bi se fakat potrudili da razmotrimo njegovu fizičku pojavu, utvrdili bi da je Gustav bio u svemu osrednji i umjeren. Bio je osrednjeg rasta, hodao je normalno, ni pognut ni uspravan, nije bio mršav niti ugojen, ni mišićav ni slabunjav, nije se često smijao, nikada bio glasan, i nikad se nikom nije proturječio niti odavao svoje mišljenje. Čak bi ga i luzerom bilo odveć previše smatrati, jer Gustav nije izgledao kao neko ko ima šta izgubiti. Niti dobiti, da budemo pravedni. On je jednostavno bio tu. Istinu govoreći, više kao silueta čovjekolikog objekta u pokretu. Tako je završio osnovnu školu, srednju, pa i filozofski fakultet. Bio je tu. I mi smo potpuno uvjereni da se niko, uključujući profesore i kolege, ama baš niko, ne bi sjetio kako je izgledao i ko je ustvari bio Gustav Primožek prije nego je oženio Ludmilu Bogumilovu. 

Samim tim, smjer kose na njegovoj frontalnoj lobanji nije bio nikom bitan do Gustavu Primožeku. Njegov srazmjeran nos i po jedno oko pored nosa, usta ispod i uši sa strane nikom nisu upadali u oči sve dok Ludmili nije nekako zapao za oko. I upravo taj jedan pogled, ta sekunda, ta lakovjerna misao o sreći sa Gustavom Ludmili će slomiti srce i zauvijek joj nastaniti gorčinu u grlu. Naime, nakon dvije godine sasvim pristojnog braka, Gustav je jednog dana odlučio pustiti brkove, tako što je lijevi brk ostavio znatno kraćim od desnog. A potom je nestao, kao da nikada nije bio tu.