Ja se, majkemi, sve nešto potajno nadam da ću se jednog dana
probudit i skontat da sam sanjo ovog Trampa.
Frajer mi je totalno sjebo svaki koncept logike. Više nemam pojma:
il sam ja budala il su oni, Amerikanci, fakat tolke budale? Došlo je do toga da
je cijela zemlja: TV, novinari, raja, majnoritis ― svi smo postali Donaldov
rijaliti šou! Mi gledamo njih, oni gledaju nas. I tako se čudimo jedni drugima
i zabavljamo i mi i oni. Ludilo, majkemi.
Ono kod nas pred rat je bilo sranje, al su Nadrealisti još
uvijek bili smiješni. I nadrealni. U Americi je trenutno tako nadrealno da je
to samo od sebe smiješno. Al kolko god je smiješno, toliko više zabrinjava. I
onda ti više ništa nije smiješno. Pametan insan dođe do granice kad prestaje
biti smiješno i koju, ako pređe, bude mu glupo da se smatra pametnim.
Pa, majkumu, dokle će Trampovi statusi na pablik mrežama da
nasmijavaju raju?
Ja, eto, znam kad moj badžo Sulejman zaglavi i popje. Odma u
jutru za kafom vidim da je opet u gluho doba điđo nake statuse pa Fejsbuku:
tipka pogrešna slova, ljuti se, dramatizuje, provaljuje se bezveze. E, zamisli
ti sad da imaš jednog takog za prezidenta! Tramp, kažu, ne pije. Zato se moj
badžo Sulejman Mamuzović more opravdat i ženi i djeci i raji, ono: „Jebajiga,
alkohol...” Al čime onu budalu u Vajt Hausu, bolan, samom sebi da ja opravdam? Pa
zar mu nije pametnije da čačka po Melaniji nego po kompjuteru, jel vako? Znači,
il nije normalan il se drma nekom težom drogom. Jer, ako je normalan, onda ne
može biti normalan! Tako skontam, samo mi se nameće: bolje da je Suljo prezident!
On barem pusti i dobre muzike, didžejiše do u neko doba pa i ti pivu nekad sabahile
otvoriš!
Ja kod Sulje tačno znam u kakvom je guštu bio noć prije. Ako
zareda Kemala, Olivera, Tomu i slično ― onda je dibidus; ako zareda neke stare rokerske ― onda je bio taman dibidus, a ako zareda neke bezvezne
narodnjake onda je bio toliko dibidus da ga je bolio kurac za svim ― dibidus mortus, što bi se u nas na
latinskom reklo. Onda najčešće i suje sve redom, svi su mu krivi i niko i ništa
ne valja. I to se tolko puta dosad ponovilo da ga raja uopšte ne uzima za
ozbiljno. Svi su već naučili ta njegova dibidus
stanja, pa je ljudima više smiješno nego uvredljivo. Ali Suljo to sebi sa
svojih 34 frenda na Fejsbuku može priuštit. Jest da mu Fikra poslije tih njegovih
sijela serenda po čitavu heftu, al njegovi statusi nisu brejking njuz ko u
našeg budalastog prezidenta.
E, zamisli da Suljo večeras zasjedne, a sutra svi pišu kako
je Sulejman Mamuzović na svom statusu sinoć u pola tri izjavio: „Jebla vas
janjad, bolan, bolan, niko posla zglave! Nabijte Milorada i Bakira na ražanj,
pa onda slavite!!!” Ih, bilo bi tu polemike, da je Suljo prezident i da nema
samo 34 prijatelja na Fejsbuku. Ja ga, bogami, redovno pratim. Ja, žena mu
Fikra i u mene Džemila. I još 31 prijatelj, od kojih su bar 5-6 one Filipinke
sa po dva-tri frenda što ti se jave da ih prihvatiš, a Suljo ih prihvatio.
Kaže, nema veze što nisu ril, dobre su im poze na slikama, meni ovdje ionako
niko nije ril! Veli da i svoje ril frends, inkluding mene i his vajf, više
gotivi tamo na Fejsbuku nego u stvarnom životu, kaže, da ne zna ko smo i kaki
smo, bili bi mu super. Eto, taki ti je Suljo, bez dlake na jeziku, voli se
posvađat i sa samim sobom i sa čitavim svijetom, isto Donald Tramp. Samo što se
Sulejman otrijezni...
Brat bratu, na Sulejmana i njegovu trezvenost može se komotno
računat barem četir dana u sedmici, možda i pet. Ako bi bio prezident kakav je
vozač kamiona, ne bi bio dobar, al se na njega čovjek može oslonit da utovari i
istovari. Što jes-jes. I to na vrijeme. A nije ko Onaj; nit zna kad je šta utovario, nit ima blage veze đe se to
treba istovarit. Isto da puši onu Muketovu travulju od koje se mozak vrti u
krug. Pukotina frajer, i ti to više ne moreš racionalno objasnit. Jednostavno,
nema ekskjuza. Natovario je vazda nakog sranja i sad nikako da istovari! Tramp
da vozi kamion, on ne bi znao đe udara. A kakav je ko prezident taki je i ko
čovjek: nema u njemu mrve prezidentskog. To je jedan obični siledžija, bez
humora, malodušni klovn koji se odbija rukovati sa ženom, premijerom najjače
ekonomske države u Evropi! Ko, on se ljuti. Okreno glavu, đuska nešto dlanom o
dlan. Vrijeđala ga, moš si mislit! A vamo mlati ostalim prezidentima ruke,
tapše ih po šakama, fol muški, nešto lijevo-desno, povuci-potegni... Ljudi mu
se čude nemilice, uvrću se, otimaju, kolutaju očima, jer ih ovaj mamlaz dovodi u
nelagodnost. I to pred kamerama. Baš ko najveći papak. I uvijek ono: “Ja imam
ovo, ja imam ono, moje je najbolje, ja sve znam, ako ne znam dovešću onog ko (još
manje) zna!” Đe bi on sebi dozvolio da na neku poziciju stavi čovjeka koji u
stvari zna šta radi?! I nekog ko “zna” više nego on.
Ljudi moji, ovaj poltron je garant idol našem Dodiku! Nije
bezveze što je Mile prvo kupio avionsku kartu za inagurješn, pa onda tražio vizu!
I još je, jadan, mašto ko dijete da sjedne u prve redove. A onda je konto da će
Tramp osobno intervenisati da se taj nesporazum oko vize razrješi. Zaboli
Trampa. On ga, osobno, nije ni zvao. Ako ikad, to je bio dan kada je Milorad
Dodik zasigurno shvatio da ne živi u Srbiji! Al i dalje Velikom Mačku maše
repom. Iz daljine. I sanja da mu Tramp proba zamlatit ruku. Ma, stisno bi Mile,
i rame i zglob i lakat, da se vidi ko je iz Laktaša!
Al haj, neću sad o Miletu...
U čemu je razlika između papka i običnog čovjeka?
Suljo je, recimo, prost i neuk čovjek, al je Tramp kao
ljudsko biće toliko plitak da bi mu Sulejman Mamuzović Bosančeros, mogo držat
lekcije iz lijepog ponašanja. U nas je vazda postojala riječ za takve šupke kao
što je Tramp: PAPAK. Tramp je jedna obična papčina i tu njegovi bilioni, hoteli
i pizde materine ne mogu ništa promjeniti. Njega je napravila Amerika; spermu
je doniro američki kapitalizam a izrodila ga je američka demokratija. On se u
američkom sistemu snalazi kao u majčinoj utrobi. Zna mu svaku slabost i to
koristi kao svoju snagu. To je parazit koji se još kao larva zakačio za nezdrav
organizam, siso mu je krv dok nije ojačo, a onda mu je odero kožu i od nje
napravio brend! To je Donald Tramp. Ovisan o simbiozi ali uvijek u ulozi
lešinara. Vječiti parazit, nekontrolisani grabljivac, razmaženo derište sa egom
slona, tip koji cijeni sebe izvan svih normi, mangup koji nije ništa do
legalisani lopovčina svjetskih razmjera. Jedino u čemu je Donald Tramp super-profesionalac
je u legalizovanju otimačine. Tu mu nema premca. Da ga pitaš nešto o kulturi
gledo bi te ko bekan, al da ga pitaš za savjet kako da se smunta na taksi, imo
bi te svašta nešto naučit.
I zato ga Ameri vole. Nevjerovatno ali istinito. Ameri vole
Trampa jer je ovaj majstor za zajebat sistem.
Ne desi se to rijetko, da papak postane simbol nekog društva,
ali da je toliki papak na vlasti i da nas svakodnevno laže u oči ― to se još na
takvoj skali nije desilo. Nije on glup, da se razumijemo. Buš je bio poglup.
Tramp je bezobrazan. Ono prije kad se Buš nešto zajebe vidi se da mu
inteligencija nije jača strana, a Tramp kad se zajebe pa pogriješi zemlju koju
je bombardovo, to nije zato što je glup već zato što mu čisto puca kurac. Njemu
je sve to isto, Irak il Sirija, Afganistan il Pakistan, Vijetnam, Koreja, Kina.
Njemu su te zemlje samo “MADE IN” tiketi, ništa više. Najveća opasnost u
svijetu nisu više ogromne bombe i kojekakvi projektili, nego čovjek koji je labilan,
lakovjeran i samoljubiv do jaja. On će, bolan, popizdit i napast će nekog iz
čistog hira. Dovoljno je da mu neko samo povrijedi ego, zajebaje ga za malu
čunu, il da kakav visoki predstavnik izjavi da mu se više ne diže, pa zato i ne
čačka Melaniju nego do u neko doba šenluči po Tviteru. I eto ti belaja. Ko bi
ga znao đe sve hajduči i šta sve čačka naš Donald u gluho doba po kompjuteru.
Naježim se samo kad pomislim... Jednostavno, ne vidim nikako njega da ostane na
vlasti a da ne zaguti s nekim. I onda mi sve prestane bit smiješno.
Al zato ga Ameri isto vole. Oni koji su ga dosad podržavali,
sad ga podržavaju još više! Jer, sad je i njihov ego doveden u pitanje! Oni ga
moraju branit, to je njihova dužnost ― braneći njega, oni brane sebe i svoj
izbor. Vole ga, jer ne jebe živu silu, i oni što su glasali za njega dive se njegovom
“čvrstom” imidžu, volili bi biti kao on ―da mogu tako, bez pardona, reći šta
misle... Da jedu ogroman kolač od čokolade dok potpisuju naredbu za lansiranje
rakete, a onda na TV-u da hvale taj kolač dok pričaju o uspješnoj vojnoj intervenciji.
To je njima simpatično. Ludilo, majkemi. Pa zamisli sad da moj badžo Sulejman
Mamuzović iziđe pred kamere i da priča kako mu je Fikra spremila tako ukusne
hurmašice, mrtva bi ih usta jela! “Nisam ono crveno dugme mogu pritisnut kolko
su mi prsti bili slipavi od hurmašica!”
Sve kontam sanjam neku crnu komediju sa dobrim tvistom na
kraju! I ufuram se tako u zadnje vrijeme dok drijemam u kamionu, ufatim se kako
sanjam, pa sanjam kako se probudim ujutru, Džemila pristavila kafu, otvorim
Fejsbuk, kad ono tamo: sve videos i brejking njuz: “Prezident Suljo sinoć opet
zaglavio na Fejsbuku!” Redaju se statusi i komentari ispod Suljine slike... Priča
se da je opet sinoć bio dibidus mortus.
Sreća, vele, da naš prezident Suljo više voli Bijelo Dugme od crvenog...
I sve tako dok se ne trznem ― ako je Suljo prezident, KO MI
JE ZA VOLANOM, JEBOTE?!!!
No comments:
Post a Comment